Dosta keksi, daj mi meso! Recept za vegansko pečenje

Bok, moje ime je Gracia i ja volim hranu. Uživam u hrani od kad znam za sebe. Gurman sam i vegan. Što ne znači da pasem travu i jedem bezukusno prekuhano povrće. Nažalost to najčešće pred mene serviraju u restoranima, koji glase kao dobri restorani među svejedima. Vjerojatno sam i najveća noćna mora svakog kuhara jer sam jela u jako puno restorana u svom životu i to od onih kvartovskih pečenjara do restorana s Michelinovim zvjezdicama. Od kad sam vegan nitko me još nije oduševio. Ima dobrih restorana. Dobrih. Zato češće kuham doma i jedem doma. Zapravo je veganska kuhinja jako jednostavna i ima samo tri pravila: 1.KUHAJ S KVALITETNOM NAMIRNICOM 2. POŠTUJ NAMIRNICU 2. KORISTI ZAČINE. Ova pravila vrijede za svaku vrstu kuhinje i ishrane ne samo za vegansku hranu. Jednostavno je. Oduševit će me i tjestenina s vrhunskim umakom od npr. sušenih rajčica ili pesto od svježeg boslijka, pinjola i kvalitetnog maslinovog ulja zar je to teško?!




Prije nego sam svojom odlukom postala vegan sam jela meso i onda sam uživala u hrani isto kao i sada. Voljela sam meso, voljela sam začine i dobru hranu, vidiš ništa se nije promijenilo.


U ovo vrijeme blagdana svi pričaju o pomaganju, dobroti,obraćanju pažnje na ljude iz okoline, zahvalnosti te drugim ljudskim vrlinama. Ako se mene pita tome bi trebalo težiti kroz cijelu godinu,a ne samo ovih par dana. Isto tako ako pričamo o vrlinama svakako tu spada i empatija prema dugim živim bićima pa i našem planetu. Vrijeme je da malo počnemo promatrati svijet u kojem živimo iz jedne šire perspektive,a ne humanoidne egocentričnosti. Majka Zemlja nas može izbrisati s ove planete kao običnu evolucijsku grešku, u tren oka. Tad više ništa neće biti važno; niti koliko tko ima love, niti kakav auto vozi, niti koliko je skupi biftek pojeo ili koju marku torbice kupio. Niti pak je prirodu, devastiranu čovjekovom ruku, briga dali si ikome pomogao u nevolji. Neka te moje riječi ne zbune, topla sam i srdačna osoba puna zahvalnosti i ljubavi koja svakodnevno daje i pomaže, ali činjenice su činjenice. Postala sam vegan svojom odlukom, to je odabir kojeg svjesno radim svaki dan. A zašto? Prvo zato jer ne želim da neko pati zbog mog užitka, kad znam da je netko stvarno patio, a životinje pate,ne mogu uživati. Drugo zato jer sam od mesa bila bolesna, no dobro ne samo od mesa i od namirnica koje su iz konvencionalnog uzgoja. Da bila sam bolesna; žgaravica, probavni problemi, kožni problemi… Ne podržavam konzumerizam, niti sam pristaša konvecionalnih metoda uzgoja životinja, biljaka i bilo čega drugog, a zašto? Jednostavan odgovor pogledaj dokumentarac „Kruh naš svagdašnji“, dokumentarac koji traje dva i pol sata bez ijedne izgovorene riječi, a ostat ćeš sjediti u šoku promatrajući ono što je svakodnevno na tvom tanjuru. Ono za što daješ novac. Postoje i drugačiji načini uzgoja bilja, drugačiji način suživota s biljnim i životinjskim svijetom. Meni kao veganu ne fali ništa. Volim i dalje hranu,zahvalna sam prirodi na mnoštvu začina i divnih biljaka koje mi daju mogućnost da kreiram savršeno jelo. Ionako kad sam jela meso stvar je uvijek bila u začinima….


Molim te ovih dana nemoj biti šu… koji baca petarde. Obrati pažnju na bića i prirodu oko sebe. Podrži onog malog lokalnog proizvođača koji se trudi proizvesti hranu u skladu sa zakonima prirode. Odvoji možda koju kunu više za hranu koja se svakodnevno nalazi na tvom tanjuru. Nemoj kupovati one torbice, krpice i tehniku koje svi nose i imaju jer za mjesec dana će biti neki novi hit, a ovo će samo još više zagaditi okoliš u kojem živiš. Uloži rađe dvije kune više u namirnice na tvom tanjuru nego da kupuješ barbiku ili autić koji će za dva dana biti predmet skupljanja prašine. Kupovinom kod malih lokalnih proizvođača koji žive u skladu s prirodom dugoročno ulažeš u svoje zdravlje, zdravlje svoje djece pa i prirode oko sebe. Pogledaj što ona tvoja susjeda radi koja je stalno u vrtu, pitaj ju, razgledaj njen uzgoj i proizvodnju. Ulog u kvalitetne namirnice je ulog u zdravlje. A narušeno zdravlje nećeš moći kupiti i zamijeniti novim i boljim jednog dana. Dijete se za dvadeset godina neće sjećati svjetleće barbike, ali će dane provedene u zajedničkom kuhanju i pričanju itekako pamtiti. Ulaži u sebe, ući, voli sebe i svoje tijelo. Poštuj sebe i uživaj. Samo osoba koja istinski voli sebe može voljeti i druge. Sretni ti bili ovi dani!


Dobila sam puno upita što ću kuhati za Božić pa evo i odgovora, pečenje vegansko. Kao što znaš nisam pristaša glutena, no ponekad ipak napravim i koje glutensko jelo. Ovo pečenje je domaći seitan. A kako i zašto slijedi u nastavku.

Ovaj seitan se priprema u tri koraka. Idelano je za polagano kuhanje i usputno uživanje u čaši dobrog vina i društva.




VEGANSKO PEČNJE:


Sastojci:


1 šalica glutenskog brašna (70% glutena)

½ male žlice češnjaka u prahu

½ male žlice luka u prahu

1 mala žlica harissa mješavine začina

2 velike žlice prehrambenog kvasca

1 mala žlica soli

2 male žlice praha cikle

1 mala žlica dimljene paprike

¼ male žlice papra

1 velika žlica maslinovog ulja

1 velika žlica tamarija ili soja umaka

½ šalice vode

1 mala žlica miso paste


Postupak:


1. Sve suhe sastojke stavi u veću posudu i dobro pomiješaj.

2. Dodaj mokre sastojke i zamijesi rukama kuglu, ne brini bit će gumeno i tvrdo. ( tako i treba biti)

3. Oblikuj kako želiš.

4. Na jednu stranu možeš utisnuti zrna papra, ako stavljaš papar seitan omotaj gazom zbog sljedećeg koraka.


Sastojci za temeljac u kojem ćeš kuhati seitan:


3 šalice vode

1 žlica soja ili tamari umaka

Pola povrtne kocke za juhu

2-3 lista kadulje

1 grančica ružmarina

1-2 lista lovora

½ šalice crnog vina


Postupak:


1.U posudu za kuhanje ubaci sve sastojke. Zagrij do vrenja. Kad počinje ključati ubaci seitan unutra.

2. Kuhaj cca 40 minuta, povremeno seitan okreći.

3. pusti da se seitan odmori cca 20 minuta.

4. preostalu vodu od kuhanja seitana možeš reducirati za umak. – procijedi, kuhaj dok višak tekućine ne isprai. Posluži uz gotov jelo.

Sastojci za umak kojim ćeš premazivati seitan tokom pečenja:

3-4 žlice maslinova ulja

1 mala žlica javorovog sirupa

1 velika žlica tamarija ili soja umaka

¼ male žlice harrisa začina

1 mala žlica soka od limuna

1. Izmiješaj sve sastojke i ostavi sa strane za pečenje.


Završna faza:


Pripremi ako želiš:

1 luk

Nekoliko kriški limuna

3-4 čičoke ili krumpira

Muškatnu ili drugu tikvu

2-3 mrkve

1 glavicu češnjaka

Sol, papar, maslinovo ulje

Papir za pečenje




Postupak:


1. Zagrij pećnicu na 180 ˚

2. U posudu za pečenje stavi papir za pečenje, dva odvojena; jedan za seitan, jedna za povrće

3. Nareži povrće na jednake komade

4. Na dno stavi luk, gore krumpire, čičoku, tikvu, dodaj sol i papar te malo ulja

5. U drugi papir za pečenje stavi seitan, obilno ga premaži prethodno pripremljenim umakom

6. Ubaci i češnjak prerezan na pola

7. Peci dok povrće nije mekano, a svakih 10 – 15 minuta seitan premaži pripremljenim umakom.

8. Uživaj.


I za kraj donosim ti jednu priču iz knjige KRAVA KOJA JE PLAKALA autora Ajahan Brahm


" DOŠAO SAM U JEDAN ZATVOR poluotvorenog tipa održati predavanje o meditaciji. Krimos, kojeg nikad prije nisam vidio, čekao me je, želeći sa mnom razgovarati. Bio je ogroman, sav zarastao u bradu i imao je istetovirane ruke. Ožiljci na njegovu licu govorili su da je prošao mnogo žestokih okršaja. Izgledao je tako zastrašujuće da sam se zapitao zašto je došao na moje predavanje. Nije on taj tip. Naravno, prevario sam se.

Rekao mi je da se prije nekoliko dana dogodilo nešto što ga je zapanjilo. Kad je počeo pričati prepoznao sam njegov ulsterski naglasak. Ispričao mi je da je odrastao na ulicama Belfasta. Prvi put izboli su ga nožem kada je imao sedam godina. Jedan školski nasilnik od njega je tražio novac, koji je imao za sendvič. Odbio mu je dati. Stariji je nasilnik izvadio nož i ponovno zatražio novac. On je mislio da nasilnik blefira i odbio je dati mu novac. Nasilnik nije pitao treći put, zabio mu je nož u ruku, izvadio ga i otišao. Ispričao mi je kako je u šoku pobjegao iz školskog dvorišta dok mu se krv cijedila niz ruku. Stigao je do očeve kuće koja se nalazila u blizini. Njegov nezaposleni otac pogledao je ranu i odveo ga u kuhinju, ali ne da bi mu zavidao ranu. Otvorio je ladicu, izvukao veliki kuhinjski nož i dao ga sinu, naredivši mu neka ode u školu i vrati dječaku milo za drago. Tako je, dakle, odgajan. Da nije s vremenom postao tako velik i jak, odavno bi bio mrtav.

Zatvor u kojem smo razgovarali bila je zapravo zatvorska farma na kojoj su se zatvorenici, koji su uskoro trebali biti pušteni, pripremali za život na slobodi, učeći radove u poljoprivredi. Proizvodi sa zatvorske farme opskrbljivali su sve zatvore u okolici Pertha jeftinom hranom, smanjujući tako troškove. Na australskim farmama obično se uzgajaju krave, ovce i svinje, a ne samo žitarice i povrće. Tako je bilo i na ovoj zatvorskoj farmi. No, za razliku od ostalih, ova je farma imala i svoju klaonicu. Svaki je zatvorenik na farmi radio određeni posao. Od ostalih sam zatvorenika doznao da je većina zatvorenika htjela raditi baš u klaonici. Taj je posao bio posebno omiljen među nasilnim prijestupnicima. Pogađate već da je ovaj veliki Irac zastrašujućeg izgleda radio upravo ondje.

Opisao mi je klaonicu. Imala je čelične rešetke. Ulaz je bio prostran, unutar zgrade sužavao se toliko da kroz njega može proći samo jedna životinja. Odmah do tog uskog kanala, na povišenoj platformi, stajao bi Irac s električnom puškom. Krave, ovce i svinje, uz pomoć pasa i bičeva, bile bi dovedene do jednog čeličnog lijevka. Pričao mi je kako su životinje uvijek vrištale, svaka na svoj način, i pokušavale pobjeći. Mogle su namirisati smrt, čuti smrt, osjetiti je. Kada bi se životinja našla pokraj njegove platforme, migoljila se i zapomagala na sav glas. Iako je njegova puška mogla ubiti i velikog bika samo jednim hicem, životinje nisu nikada bile dovoljno mirne da bi on mogao normalno naciljati. Prvi ju je hitac trebao zastrašiti, a drugi ubiti. I tako je bilo svaki dan.

Irac se uzbudio jer ga je novi posao, na koji je tek premješten, jako uznemirio. Počeo je proklinjati. U priči koja je slijedila nekoliko puta je ponovio: “To je j....a istina!” Mislio je da mu neću povjerovati. Toga su dana trebali govedinu za zatvore oko Pertha. Klali su krave. Jedan hitac da je prestraši, drugi da je ubije. Irac je bio na svom mjestu kada se krava pojavila. Bila je tiha. Glava joj je bila pognuta dok je polako išla prema mjestu gdje će biti ubijena. Nije se ni migoljila niti ispuštala zvukove. Nije pokušavala pobjeći.

Kada je stigla na mjesto za ubijanje, podigla je glavu i pogledala u egzekutora, potpuno mirno. Irac nikada nije vidio ništa slično. Glava mu je otupjela. Nije mogao podići pušku. Isto tako nije mogao skinuti pogled s krave. Krava je gledala ravno u njegovu dušu.

Kao da je pao u bezvremenski prostor. Nije mi rekao koliko dugo je sve to trajalo, no kada ju je pogledao u oči, primijetio je nešto što ga je još više potreslo. Krave inače imaju velike oči. Irac je ugledao kako se u lijevom oku krave stvara tekućina. Količina te tekućine bila je sve veća i veća. Počela je lagano curiti niz njen obraz. Bile su to suze. Dugo vremena zatvorena vrata njegova srca polako su se počela otvarati. Dok je i dalje promatrao nevjerojatan prizor, vidio je da joj suze teku i iz desnog oka. I čovjek se slomio. Krava je plakala.

Rekao mi je da je bacio pušku na pod, otišao do zatvorskog službenika i rekao mu da može učiniti što god hoće, ali da “krava neće umrijeti.”

Svoju je priču završio rekavši mi da je sada vegetarijanac. Priča je istinita. Potvrdili su mi je ostali zatvorenici. Krava koja je plakala poučila je jednog od najvećih nasilnika što znači biti brižan."


239 views

Copyright ©Kiwi go crazy 2018